петак, 15. јануар 2010.

GOSPOD BOG NOVAC



piše; Todora Škoro

"Samo se kurve plaćaju unapred!" - izgovarao mi je nebrojano puta tu rečenicu, kad-god bih, u bilo kom poslu koji je neko trebalo da mi uradi sva plaćanja izvodila unapred i kompletno. Naravno, ne treba da spominjem da na priznanicu, na primer, za dati novac, tek nisam obraćala pažnju. Odmahivao je glavom, a ja se smejala, istrajavala u svojoj čudnoj navici, ali me dugo, dugo, na njegovo zaprepašćenje, niko nije prevario.
"Znaš, postide se ljudi kad im kažem - ti sad slobodno možeš i da me prevariš i učini to ako će te usrećiti, ali ja znam da nećeš!
I, nisu, uglavnom. Traljavo ili pedantno, obavljali su posao za koji su bili plaćeni unapred, a slobodno su mogli da se okrenu i odu. Nisu odlazili, imali su obraza. Ili sam ja imala sreće da nailazim na takve mehaničare, instalatere i druge koji su znali šta je reč...
A onda su se vremena promenila. Ne, ne vremena - ljudi! Ja ostala ista, i dalje sve davala unapred i na reć, a onda se srela sa nekim čudnim spodobama koji ni stida, ni obraza nemaju, koji ne znaju šta je to reč. Ukratko - naišla na prevarante, gnomove, pilićare i šićardžije najgore vrste! I - moram priznati da su mi osećanja ambivalentna. Besna sam naravno, ali mi je pomalo i zabavno da posmatram sebe kako ću u ovakvoj situaciji odreagovati.
"Samo se kurve plaćaju unapred!" zvoni mi njegova rečenica u glavi i moj naivni odgovor da ljude koji treba da urade neki posao ne treba da poredi sa kurvama, na šta mi je odgovarao poražavajućom istinom:
- Oni su gori od kurvi, oni su prevaranti. A kaže se da se jedino kurve plaćaju unapred ne zato što bi one prevarile svoje mušterije, one to nikad ne bi uradile, nego da se obezbede da mušterije ne prevare njih, zato one novac uzimaju unapred...
A ja ceo život otkad slušam tu rečenicu (očigledno nisam dobro napregla uši!) mislim kako je to jedna ružna kvalifikacija onih koje svoje telo prodaju za novac, kad ono - ne. Od njih, takvih, svi drugi su gori, ili mogu da ispadnu gori. Jedino kurve izgleda nikad neće da prevare.
Elem, situacija još traje. Da sam prevarena, moje šesto čulo mi je šapnulo odmah, a da priznam sebi trebalo mi je - par meseci. I još nekoliko meseci dok sam davala šansu prevarantima da me bolje pogledaju pa da vide da nisam ovca koju mogu šišati kako im se u početku učinilo... Za sve to vreme trpeo je posao, odnosno od posla ništa nije bilo jer sam, rekoh - obmanuta.
E, sad da su maheri, pa su to učinili na šmekerski način, kakva sam - oprostila bih im. Ali ovako, pilićare, gnomove i šićardžije baš ne mogu da počastim situacijom u kojoj će pomisliti da su pametniji od mene. E - nisu!
I - šta ću da uradim, pitate se? Diplomatija, pozivanje na obraz, dogovor i ostale ljudske vrednosti, pretpostavljate - otpada. Pa šta ostaje?
- Dvojica krupnih, mrgodnih koji ćute bi najbolje rešili stvar - reče moja prijateljica i nasmeja me usred ove bljutavo ružne priče.
Naravno da mi ne pada na pamet da pretim i da nasrćem - ni verbalno, ni fizički. Šta ću da uradim, valjda vam je jasno kad sam već napomenula da nisu lukavi, vispreni prevaranti sa stilom i mozgom. Potkrala im se greška koje, u svojoj zaslepljenosti pred "gospodom bogom novcem" nisu svesni, pa ću odigrati na nju.
Koliko ću se prljavo osećati posle tog (što se mene tiče vrlo kratkog) susreta posle koga će ipak sve obaveze prema meni da budu ispoštovane, ne mogu ni da zamislim.
Ali ima i nešto poučno u ovoj priči. Posle nje, o "prodavačicama ljubavi" ću misliti mnogo bolje nego do sada, A i neću, evo neću, obećavam, više ni ADSL da plaćam unapred iako mora, a o stolarima, parketarima, bravarima da i ne govorim!
Je l' mi verujete to?

P.S. Baj d vej, donedavno sam i auto kad ga na kratko uparkiram u centru grada da obiđem par radnji ostavljala otključan, sa sve ključem u bravi... Možda ja ustvari volim da iskušavam ljude da vidim hoće li da prevare ako im se ukaže prilika. Kažu "poštenje je kol'ko je i iskušenje". Ja sam se uvek lepo osećala kad se na tu moju udicu nisu pecali, nego su imali stida, obraza i reč, Znala sam tako da ima ljudi.
Kako se sad osećam, ne treba ni da pitate.
Obavestiću vas o epilogu, ako ne bude isuviše mučno. Šta mislite - 'oće da bude?

4 коментара:

  1. Žao mi je, Todora, zbog tog lošeg iskustva :(
    Nadam se da ćeš problem rešiti, ma koliko to bilo bljutavo i mučno, na način koji ti odgovara.
    Držim "fige" i verujem u tebe. Šaljem kao podršku jedan :)

    ОдговориИзбриши
  2. Ovde su ljudi vrlo apljivi na pare, ali uslugu vrlo loše pružaju.Para im nikad dosta, zapravo najbolje bi bilo plati i ništa ne traži, ne troši...Seksualne radnice sprovode tržišnu ekonomiju - koliko para toliko "muzike", još kada bi tako i naša državna ekonomija funkcionisala, možda privreda ne bi bila u kolapsu i dobili bi onih (ne)prebolnih 1000evrića

    ОдговориИзбриши
  3. Zato i kažem da su te "seksualne radnice" još i najpoštenije, u odnosu na ostale...

    ОдговориИзбриши