уторак, 13. октобар 2009.

MRTVA ČEDA BOŽIJA



Ne sećam se kad me jedna vest toliko potresla kao ova današnja - o pismu 50 roditelja dece-narkomana upućenom episkopu bačkom Irineju u kome njega i javnost obaveštavaju da je šestoro njihove dece preminulo, a više od 80 odsto ih se ponovo drogira otkad je, pod pritiskom javnog mnjenja zatvoren centar u Crnoj Reci u kome su dotad boravili i odvikavali se od droge.
Nisu suze roditeljske za vaganje, ni za procenu. One znače najveću bol koja se može osetiti.I najveću tragediju da roditelj sahranjuje svoje dete.
Nad metodama sveštenika Peranovića se zgrozila sva javnost, ili skoro sva. Grubo prebijanje je bio jedan od metoda "lečenja" zavisnika. Snimljen i prikazan javno, u udarnim terminima na svim televizijama, nije mogao da bude opravdam ničim, pa ni roditeljskim i tvrdnjama štićenika da su dobrovoljno na to pristajali. Mučno je bilo sve to, cela ta "kampanja" kako je nazvaše unesrećeni roditelji. I kao svaka kampanja, urodila je radikalnim rezom - zatvaranjem pravoslavnog duhovnog centra u Crnoj Reci i, valjda, krivičnom prijavom protiv sveštenika Peranovića.
Sa zaključanim vratima Crne Reke, prestala je i svaka dalja priča, prestalo je dalje interesovanje medija. Niko više ne pomenu Crnu Reku.
A danas vest - šestoro bivših štićenika umrlo (od predoziranja) u ovom kratkom periodu, a skoro svi ostali se ponovo drogiraju!
Da li bi to trebalo da bude vest za vrle novinare televizija, da istraže koliko je onda mrtvih, predoziranih u periodu za godinu, ili dve, ako ih je za ovako kratko vreme toliko? Da li je vredno pažnje šest mladih ugašenih života, a da o tome nema ekskluzivnih yuu tube snimaka (kao onomad sa Peranovićem). Da li je to dovoljno da se ovog puta zaista pokrene kampanja protiv te nove pošasti - narkomanije, sa objavljivanjem stvarnih podataka o broju drogiranih i umrlih od droge. Ili to nije dovoljno "atraktivno" koliko je to bilo Peranovićevoi batinanje štićenika...
I onomad, kad je slučaj "Crna Reka" bio aktuelan, pitanje takvog "groznog" lečenja narkomana zakrililo je nešto mnogo važnije: da narkomanija caruje Srbijom, i odnosi živote, mnogo života! O tome bi trebalo da se progovori, da to bude vest.
Tada bi ovakvih poražavajućih brojki, i ovakvih pisama bilo manje. Ili ih ne bi bilo.
Jer, nisu se ti mladi životi ugasili jer je neki centar zatvoren. Oni su na put propasti i gašenja krenuli onda kad su posegnuli za iglom.

2 коментара:

  1. Žalosno,a ja ponekad mislim da ovoj našoj vlasti odgovara da jedan dio stanovništva nestane,valjda da bi imali manje problema sa nezaposlenošću i penzionerima...Imam osjećaj da nam je vlast maćeha.
    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  2. Hajde da ne budemo toliko paranoični, ali je činjenica da se o nekim ugroženim grupama zaista malo brine. Hvala na javljanju.

    ОдговориИзбриши