уторак, 8. децембар 2009.

PAVIĆ "POSLE SVEGA"



ZATO ŠTO MOGU DA TVRDIM DA ZNAM KAKO SE OSEĆA ONA - NJEGOVA ŽIVOTNA SAPUTNICA, I DOK JE GODINAMA BILA UZ NJEGA, I SAD KAD JE OSTALA SAMA. ZATO ŠTO SLIČNOST NALAZIM I U ONOJ RAZLICI U GODINAMA KOJA JE SMETALA CELOM SVETU SAMO NJIMA NE. ZATO ŠTO RAZUMEM ŠTA ZNAČI BITI ŽENA MOĆNOG ČOVEKA, A ZNATI DA JE TVOJA MOĆ JEDINO U TOME DA TE ON VOLI. ZATO ŠTO I U DIMU IZ LULE I BRKOVIMA SLIČNOST NALAZIM. ZATO ŠTO VERUJEM DA, KAKO JE PAVIĆ SVOJOJ DRAGOJ JASMINI NAPISAO OVO POSLEDNJE LJUBAVNO PISMO UMESTO PRVOG, I MENI MOJ DRAGI ODNEKUD TAMO PORUČUJE ISTO. ZATO ŠTO JE MNOGO SLIČNOSTI, TOLIKO MNOGO KOLIKO U SVOM ŽIVOTU DO SADA NISAM SRELA, PRENOSIM OVU PAVIĆEVU, MOŽDA POSLEDNJU PESMU. I ČINIM DA TAKO BUDE I MOJA.

TODORA ŠKORO



Posle svega

Ako bi mi opet kupila
Svesku praznih listova bez crta
Možda bih najzad mogao
Da ti napišem ljubavno pismo
Poslednje mesto prvog
*
Bio sam srećan, a nisam znao,
Bila si nesrećna, a nisi znala.
Kada smo shvatili bilo je kasno
Zauvek za mene, ali ne i za tebe
No ni to nisi znala
*
Kod “Ljubića” smo jeli
Teletinu sa pečenim povrćem
Ti si sedela nesrećna i zdrava
A ja srećan i bolestan
U ogledalu iza tebe
Kola i ljudi što idu niz ulicu
Išli su uz ulicu
*
Za rođendan kupila si mi knjigu
Čitam je tvojim očima
I vrebam ono što bi se u njoj
Moglo tebi svideti
Za mene knjige više nema
*
Neki nas nepojamno mrze
Drugi nas mnogo vole
Ja sam navikao na to, ti ne
Ja računam samo one druge
Ti samo one prve
*
Ti si vidovita, bolje vidiš budućnost
Ja ne, ja bolje vidim prošlost
Ti samo misliš o prošlom
Ja samo maštam o budućnosti
Možda svak želi što nema
*
Jedna žena nam je prorekla
Budućnost neće ličiti na prošlost
Ja ne verujem u to proročanstvo
Na tvoj suncobran upisao sam
Sve lepe dane naše prošlosti
Sve crne dane naše prošlosti
Ti si upisala na moj kišobran
Ni ti ne veruješ u to proročanstvo
*
Jedan drevni čovek je napisao
Ne mogu živeti ni s tobom ni bez tebe
Kada sam to pročitao rekoh
Kako je stvar lepo rečena
Danas me boli uvo da li je stvar lepo rečena
Sad znam da je to istina
*
U mladosti telo je ispred duha
U starosti duh je ispred tela
Znam da sam u poslu i u ljubavi
Iskoristio trenutak
Kada su duh i telo bili ravnopravni
Sada je kako mora biti
*
Bila si mlada, lepa i talentovana
Bio sam srećan zbog tvog talenta
Bila si nesrećna zbog mog talenta
Od kojeg nije ostalo vremena za nas
A ja sam mislio da talenat nema godine
*
Govorio sam knjige su naša deca
Čim se osamostale prhnuće u svet
Čim to bi naša deca prhnuše u svet
Čim to bi naše knjige prhnuše u svet
Sad nam je kuća bez maltera što spaja
*
Jedan Rus kaže da se vreme
Zaustavlja u materiji a teče u energiji
Ja mislim da naše Sada, naš život
Nastaje na preseku večnosti i vremena
Ti kažeš da ćeš još samo četiri godine
Moći da nosiš lepe haljine

Ova pesma, dozvolom Pavićeve životne saputnice Jasmine Mihajlović objavljena je u današnjim "Večernjim novostima".

6 коментара:

  1. Jasmina mi izgleda oao vrlo realna i zena borac.Čitala sam da ga je upoznala na fakultetu,i da su tada oboje bili u braku.Verujem da je zivot sa takvim čovekom kao sto je bio Pavić,vrlo uzbudljiv ali i tezak.Pesma je divna!

    ОдговориИзбриши
  2. Vera, hvala na javljanju. Meni se pesma veoma svidela, pa sam poželela da je prenesem ovde.

    ОдговориИзбриши
  3. Draga Todora! Tvoj izbor je sjajan, razumem te i uz tobe sam... Pesma je divna, kakva i može biti pesma velikog pisca napisana voljenoj. Hvala što si svoje utiska prenela i nama!

    ОдговориИзбриши
  4. Hvala, draga moja. Pesma je napisana verovatno u novembru, dok je ležao u bolnici i verovatno bio svestan kraja. Toj istini, toj činjenici se treba pokloniti i verovati im, možda više nego nekoj umetničkoj, da li je pesma dobra ili ne. Hvala ti.

    ОдговориИзбриши
  5. Pesma je sjajna, ali ja da sam na tvom mestu kupila bih praznu svesku i neka ljubav piše najlepša pisma...Osobe koje na neki način ulaze u "besmrtnost" treba da zaobiđu prvo i poslednje - toga nema u tom svetu....
    Pavić je imao svoje blistave trenutke, nažalost doživeo je najtragičniju sudbinu koju roditelj može da doživi - da mu se ubije dete, a da ne zna zašto je to uradilo....

    ОдговориИзбриши
  6. Jeste, Alex, a čini mi se da ja to već radim - to sa praznom sveskom, samo to kod mene nije sveska, nego papiri, papiri, pa se zagube, nađu na najnemogućijim mestima, a nekad ih i ne nađem, nego moram da se "prisećam" svoje pesme, a to mi bude dosta teško...
    Za Pavića si u pravu, Kao otac, ne znam kako je podneo to što mu se dogodilo. Ako je podneo...

    ОдговориИзбриши